Iako sam izrazio, na posljednjem oproštaju,duboku sućut obitelji pokojnog gospodina Nevenka Mandića, ovim putem to činim još jedamputa, nadajući se , da će tako lakše podnijeti bol zbog smrti njima najdraže osobe jer će znati koliko su ga oni i osobe, koje su ga poznavale cijenile i poštovale. Želim reči par riječi o pokojnom Nevenku Mandiću obitelji i drugima koje oni neznaju, o danima kada smo se zajedno u tadašnjem studenskom domu " Đuro Salaj " daleke 1968 g. u vrijeme studenskih nemira družili i djelovali na objedinjavanju zajedničkog nastupa svih hrvatskih studenata pod NJEGOVIM MOTOM "dokle ćemo se mi studenti izjašnjavati kao Slavonci, Dalmatinci, Zagorci , Hercegovci,Istrani Ličani itd...svi smo mi Hrvati". Ta njegova rečenica izgovorena tada, mnoge je studente u danima studenskog bunta u domu, prodrmala i osvjestila u daljnjem nastupu i organiziranju na nacionalnoj osnovi. Iako su nam se putevi života poslije završetka studija razišli, vjerujem, a i vidim da je njegov život potvrdio sva ona njegova načela za koja se kao student borio. Neka ti je laka hrvatska zemlja dradi prijatelju !!